ODZIV NA UVJERENJE DANILA LATINA
Dragi Danilo,
Upoznali smo se u
Umagu baš na nekom susretu o perspektivi slovensko-hrvatskim odnosa u luči
graničnog spora, odmah poslje podpisa ugovora o arbitraži u Stockholmu krajem
2009 godine ili početkom 2010. Ne pamtim dobro. Tamo sam bio nastupio kao prvi
formalni promotor arbitražnog rješenja, več 2004 godine v slovenskom
parlamentu, a ostao sam, jer su bili svi uvjereni, da mogu države same pronači
soluciju i da nije bilo pametno in mudro vuči u ta spor trečeg. Kasnje, posle 4
godine novih i novih incidenata i napetosti posebno u Piranskom zaljevu i
slovenske (premier Borut Pahor) blokade pristupnim
pregovorima Hrvatske za Europskoj Uniji, koju, znaš, sam kao jedini »Slovenski«
europarlamentarac javno osudio, su obje vlade konačno saznale, da je bila
arbitraža jedini moguči i pravedni put ka prevaližanju problema. I ti si mi
provjerio, odnosno javno priznao u razpravi, da si imao teškoče zbog tvoje
podpore arbitražnom dogovoru.
A danas? Osim vašeg
Jakovčiča niko u Istri, koji bi branio arbitražu. Barem nikoga ne čujem ili
čitam. I kriva, za novo težko stanje, za nove napetosti i komplikacije, za nove
sporove medju Istranima, za pogoršanje bilateralnih odnosa, nek bi bila
Slovenija jer neče odstupati od arbitraže za koju su vas u Zagrebu uvjerili, da
je bila »kontaminirana« i zato za Hrvatsku neprihvatljiva. Sam arbitražni sud
bio je zadužen, po dogovoru, da proceni pravednost, odnosno kompromitiranost
postupka u slučaju nepravednog ponašanja jedne ali druge strane u samom procesu
kao što je bila telefonada medju Sekolcem i Drenikovo, i ocjena je bila jasna:
onaj razgovor nije u ničemu porušijo uvjete za konačno i pravedno presudu o
granici! I na tom stajalištu stoje sva Europska Unija, sve članice zajednice,
osim Hrvatka. Kao znaš svi vodilni ljudi EU su u više navrata pozvali naše vlade,
da se drže arbitražne presude i da jo implementirajo kao što zapisano, jer sudi
to u pravni poredak Unije i u medjunarodno pravo.
Allora, come la
mettiamo? Ti i kolegi ribari iz Umaga i Savudrije ste dobili neke kao garancije
vaših nadležnih državnih organa, da sa kaznima koju najavljuje ili več
promenjiva Slovenija do onih ribara, koji prestupe granicu na moru, koju je
odlučila arbitraža, neče biti ništa, da se nimate čega bojati, jer da slovenski
organi nimajo pravo postupati na tudjem teritoriju.
Ali dobro znate, da
kad budete prestupili granicu za u Kopar ili Trst, možete naletiti, kao
neplačniki kazni, na pregon slovenske policije. Ko če vas tada štititi? A nadam
se, da znate isto tako, da kad bi bila provedena, odnosno implementirana
arbitražna presuda i sa hrvatske strane, mogli bi dobiti za barem 25 brodova, dovolilnice
za ribolov sve do Ankarana, kao i naši ribari do Vrsara. Inače tvoja teza, da
bi se medju vašim i našim ribarima znali dogovorit gde i kako se lovi, stoji po
mome na laganoj nozi. Sam sam bio u to uvjeren, odnosno da bi se Istrani lakše
dogovorili o granici nego vlasti u Ljubljani i Zagrebu, sve do kompromisa
Drnovšek-Račan, koj je bio kopija poziva, koga smo bili podpisali 6 godina
prije u Izoli gradinačenici Kopra, Izole i Pirana (Juri, Gasparini i Fičir) sa
delegacijom Županije Istarske (Jakovčič, Kajin i Luttemberger) a koju je medju
prvima odbijo baš Kajin i s njim vi ribari iz Umaga. Od tada mi je bilo jasno,
da nas može spasiti samo treči.
Dajte se, dragi
Danilo, prebuditi i priznati, da nema više alternativa, odnosno »trečeg puta«, da
treba arbitražnu presudu prihvatiti i jo promjeniti, inače če se stanje u
odnosima medju državama i ljudima pogoršati kao nikada prije. Kad sam osudio
Pahorjevo odluku o blokadi vaših pregovora ka EU sam napravijo političko
samoubistvo, a mi nije žao, jer ostao sam principielen. A tada sam u Hrvatsku,
unatoč neuspeha dogovora Drnovšek-Račan, još imao povjerenje.
Budimi dobro v novoj
godini.
Aurelio Juri, bivši
gladonačelnik Kopra i zastupnik u slovenskom i europskom parlamentu.
Kopar, 8.1.2018
Nessun commento:
Posta un commento