Odprto pismo Vesni Pusić

OTVORENO PISMO VESNI PUSIĆ

Poštovana potpredsjednica Hrvatskog sabora,

Draga Vesna,

Pišem ti kao prijatelj i bivši kolega parlamentarac s kime si pre nekoliko godina učestvovala na jednom medjunarodnem forumu profesora, stručnjaka, diplomata, crkvenih dostojanstvenika,  novinara i drugih intelektualaca u Siciliji na temo medjukulturni in medjureligiozni dijalog u Mediteranu. Sjećaš se što smo tada ti i ja govorili o odnosima na Balkanu i posebno o graničnom sporu medju naših dvije država?....da bi bilo dobro, da bi bio riješen več dogovorom Drnovšek-Račan 2001 godine, da je hrvatska desnica, odnosno HDZ, tada to spriječila, da je bila doista velika šteta za obe strane i za širu regiju, da se je taj problem vukao i da je bio u ovakvim uvjetima, najbolji put da se to konačno arhivira, medjunarodna ad hoq arbitraža. Znala si, da sam bio njezin prvi formalni predlagatelj u slovenskom parlamentu.

I znala si isto tako, da sam ispao iz profesionalne politike, odnosno izvršio političko samoubojstvo  kad sam kao jedini evropski poslanik iz Slovenije osudio odluku mog predsjednika stranke (SD), tada i vlade, Boruta Pahora,  da blokira pristupna pregovaranja Hrvatske sa Europskom Unijom, da bi izborio veću pripremljenost Zagreba prihvatit slovenske zahtjeve do tijeka granice posebno na moru.

Nastavak ove priče poznaješ u detaljima. Posle dogotrajnih i teških pregovora dobili smo konačno dogovor o modalitetima i predmetu arbitraže a istovremeno i pristanak Slovenije na deblokadu pristupnih koraka Hrvatske ka EU. Dozvoli mi da ponovim…konačno!

Sve je bilo u redu do diplomatskog kiksa naših dviju predstavnika u arbitražnom procesu, sudca Jerneja Sekolca i vladinu agenticu Simone Drenik . Budalaština par exellence.

Svjesni toga su se obiju povukli i omogućili arbitražnom sudu, da ja popunio svoje vrste sa novim „slovenskim“ sudcem, i stvorio uvjete za nastavak arbitraže.

Ali se je tome tvoja vlada – u to vrijeme bila si vanjska ministrica – uprla i razglasila izlazak Hrvatske iz tog procesa, koji bih bio suviše kompromitiran. Tako ste procijenili. Istu odluku donio je i Sabor. Od tada dalje Zagreb više ne saradjuje sa arbitražnim tribunalom.   

Ali dobili smo jučer i presudu tog tribunala o onome incidentu. Jeste, Slovenija je povrijedila Sporazum o arbitraži, a ne u tolikoj mjeri, da bi to onemogućilo ostvarenje predmeta i svrhe ovog dogovora te nastavak postupka.  

Jesi li očekivala nešto drugog? Eto, sada je samo pitanje vremena kad budemo dobili i presudu o razgraničenju za koju kažete u hrvatskoj politici, svi u isti glas, da je nećete prihvatiti, odnosno poštivati.

Ne zaboravi, da ovu odluku arbitražnog tribunala pozdravlja Evropska komisija i budi sigurna, da kad bude proglašena sudba, i Europski parlament je bude pozdravio. To znači, da za Europsku uniju granični spor medju Slovenije i Hrvatske bude završen, odnosno da granica, koju bude proglašena od arbitraže, biče i jedina koju će EU i medjunarodna zajednica poštivati. Ako nećete izolacije oko toga, ako nećete da proglašenje Zagreba, da to ni granica koju priznajete, sili ribare ka njezinom kršenju i novim incidentima, razmislite još jednom.

Ne zna se kako bude to razgraničenje, na kopno i na moru, dali će biti Slovenija uopće zadovoljna, vjerojatno niko neće biti potpuno sretan. A bitno je, da se spor završi i stavi u arhiv. To je i tvoja dužnost, posebno iz naslova dosljednosti sa onome što si zagovarala kad smo pričali arapskim, francuskim, španjolskim, grčkim i talijanskim prijateljima u Mazzari del Vallo kako se napredne politične sile u Hrvatskoj i Sloveniji znaju dogovarati i dogovoriti.

Sretno!